Nedjelja, 13 Listopad 2019 13:27

Spomen na kugu 1526. i 1527.

Povjesničari pišu da je od 1348. do 1456. dubrovačkim teritorijem čak dvanaest puta harala kuga. Najteža je međutim bila ona koja je Dubrovnik zadesila 1526. i koja je trajala 20 mjeseci. Ona je odnijela oko 20 tisuća života. Desetkovala je i redovnike u franjevačkom samostanu. Navodi se čak broj 25 njih koji su tada od kuge umrli, ali ne znaju se njihova imena.

Piše: fra Stipe Nosić

Kao spomen na ovu katastrofu franjevci su u klaustar, na sjeverni zid glavne zgrade, stavili veliku kamenu ploču kao podsjetnik na tu strašnu epidemiju. Na ploči je natpis: „D.O.M /=Deo Optimo Maximo/ HEV. MORS. OMNIA. TRVNCAS MDXXVI I CRVDIORE PESTE VITA PREGRINATIO FVGACES DIES.“ (/Bogu najboljem i najvećem/ Jao smrti, sve uništavaš 1527. isuviše okrutnom kugom, život je putovanje, prolaze dani).

Kao što natpis govori, u skladu sa starim običajem, na ploči se najprije odaje počast Bogu, zatim se ukratko spominje činjenica kuge, i podsjeća čitatelje da su hodočasnici na zemlji, odnosno da je život prolazan. To isto poručuje i reljefna školjka, hodočasnički znak, koja se nalazi u sredini ispod natpisa i koja ističe da je život veliko hodočašće prema nebeskoj domovini. S lijeve i desne strane reljefne školjke, prikazan je po jedan delfin u reljefu. Delfin je čest znak na ranokršćanskim grobovima, a simbolizira ribu života ili Krista raspetoga. I ovdje delfini simboliziraju Krista Otkupitelja i Spasitelja duša, te onima koji ostaju nude nadu i jačaju vjeru.

Na ploči je očito bio još neki tekst, ali je vrlo preciznom kamenoklesarskom intervencijom uklonjen, što odaje blago udubljenje koje je ostalo na njenom srednjem dijelu. Fra Ivan Evanđelist Kuzmić 1864. piše da se ne zna razlog zašto je dio natpisa izbrisan. Možda se to dogodilo zbog greške u natpisu, jer kad se ona dogodi u kamenu nije je lako popraviti, pa je ovdje eventualna greška ispravljena na ovaj način.

Franjevci su uvijek ukopavani u zajedničku grobnicu, s običnim franjevačkim znakovljem bez nekog posebnog spomenika, i bivalo je to uglavnom u njihovim crkvama. Ovima koje je kuga odnijela, postavila su subraća nadgrobni spomenik u klaustru. Izričito ne piše, ali logično je da je njihov grob ili više grobova, što je vjerojatnije, negdje u blizini ploče.

Zbog opake zarazne bolesti bila su za ukop stanovnika gradske jezgre tada određena druga mjesta izvan gradskih zidina, ali redovnicima koji su stalno u svojim prostorima pokapali druge, bilo je jednostavnije pokapati svoje mrtve tu u klaustru, nego se izlagati opasnosti zaraze kod ukapanja negdje drugdje.

Inače, franjevci su vrlo često, i u organizaciji Republike, služili kao dušobrižnici bolesnicima od kuge i kolere kad god je to bilo potrebno. Često su i kod toga sami stradavali. Povjesničar fra Frano Jurić spominje nekoliko imena franjevaca koji su stradali u 17. i u 18. stoljeću, služeći takvim bolesnicima na Pelješcu.

fabrio banner 250 2019

aerodrom250

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019