lausnekretninebanner

Ponedjeljak, 19 Studeni 2018 14:34

Osmijeh onih koji zaista ne razumiju ništa

Piše:

Veliki broj ljudi sudjelovao je u vukovarskoj Koloni sjećanja. Istina da se Hrvatska Vukovara sjeti tih nekoliko dana u godini, istina jest da stvar s Kolonom sjećanja donosi sigurne poene i za one koji imaju svoje političke i ine interese, ali tako je to zapravo na svakom događanju takve magnitude te ujedno ne bi trebalo po tom pitanju spletkariti, odnosno svoditi nekakve račune.

No, ono što u Koloni sjećanja istinski treba smetati su najprostije moguće rečeno - osmijesi. Ne radi se tu samo o Koloni sjećanja i Vukovaru, radi se tu o svakom križnom putu, hodočašću... Priča ide tako da ekipice okidaju "selfie" ili slikavaju jedni druge, pritom se smiju, namještaju i poziraju. Budu prepune takvih fotografije i društvene mreže i mediji.

Činjenica je da sama Kolona sjećanja označava upravo sjećanje na veliko razaranje Vukovara i brojna ubojstva i progon stanovništva. Dakle, radi se o događaju s kojim se konkretno izražava poštovanje žrtvama, ali i toj muci novog svijeta gdje se ništa eto nije dogodilo ako nije zabilježeno fotografijom i objavom na društvenim mrežama, a uz što ide i neizostavni smiješak.

Osmijesi su divni, oni su jedino oružje uz koje se svijet lakše može nositi na grbači. Uostalom, u nasmijana lica, poslovice kažu, strijele se ne odapinju. Već poljupci. S osmijesima podgrijavaju se i nadanja, navale osjećanja i otvaraju se novi horizonti. Ne radi se tu o smijanju, ono luđačkome, nego decentnom, kao u Jesenjina koji nije slučajno napisao: "Biti nasmijan, prirodan i tih, najveća je umjetnost na svijetu." Međutim, takvi osmijesi ne mogu se vidjeti na fotografijama s Kolone sjećanja. Tu se u principu mogu vidjeti osmijesi koji zapravo ne znače ništa, a kad osmijeh ne znači ništa onda dođe kao posljednje utočište onih koji nemaju što za reći.

Svakodnevna je to muka raznoraznih mahanja repom po domjencima, sveudilj po uredima, itd. kako bi se ostvarila neka prednost, nekakvo napredovanje, eto ne uz sposobnost nego besciljno smješkanje. Nažalost, takvi prazni osmijesi prolamaju se vukovarskom Kolonom sjećanja, mjestu koje treba nagnati na razmišljanje. Mjesto je to, koje, dakle, treba čovjeka natjerati da izrazi iz sebe palac dolje ratu i stradanju, ne samo vukovarskome, već bilo kojeg naroda na kugli zemaljskoj.

Da bi se takvo što dodirnulo treba izaći iz prizme šepurenja i samovažnosti te istinski razmisliti o onome što znači rat, te kakve on reperkusije ima na pejzažima duša. No, takve misli najčešće ostanu čovjeku kao prtljaga, kao rana koju mu tako valja pregoriti. A kod rana, jasno, ne skupljaju se "lajkovi" i ne zarađuju se jeftina tapšanja po ramenu.

Zato, Vukovar u praksi i biva poprištem takvih navada, uz koji kao jeka odzvanja i osmijeh onih koji zaista ne razumiju ništa.

fabrio banner 250 ljetni

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019

dubrovackaplacabanner250px28042020