lausnekretninebanner

Nedjelja, 18 Studeni 2018 20:40

Primjeri apotekarice i vjeroučiteljice slični su fragmenti iste bolesti rastućeg nacionalizma

Piše:

Dva neprihvatljiva postupka jedne te iste hrvatske priče, poput znakova pored puta, svjedoče o zaostalosti društva koje suočeno sa svojim naličje tone sve više i više u kaljužu svoje zablude. Prva priča odnosi se na jednu zagrebačku apotekaricu koja se pozvala na priziv savjesti pri izdavanju kontracepcijskih pilula djevojci, a druga na korčulansku vjeroučiteljicu koja je, kako donosi Telegram, tražila od učenika da nacrtaju svoje kolege koji ne idu na vjeronauk.

Katehetski ured Dubrovnik pokušao je ublažiti ovaj slučaj te su u priopćenju za javnost napisali kako je vjeroučiteljica od djece tražila da nacrtaju one koje vole, navodeći da je "vjeroučiteljici žao". Pak, majka jedne od djevojčica za Telegram slučaj je prikazala ipak nešto drugačijim riječima. Sad, je li vjeroučiteljica tražila da učenici crtaju zaista one koji vole pa je usput rekla i neku nepromišljenost o približavanju Isusa onima koji ne idu na vjeronauk, manje je bitno jer ne mijenja širu sliku uloge Crkve u društvu.

Naime, Crkvi identificiranje većih ili manjih vjernika i jest postala osnovna preokupacija i ona to godinama radi, uostalom savršena je to zastava za rastuće eskaliranje najrigidnijeg nacionalizma kojem danas svjedočimo na svakom koraku.

Ova dva slučaja različita su samo u izražaju iste priče. Razmatrat će slučaj raznorazne komore i etička povjerenstva, donijet će se tu pravorijeci da ljekarnica nije pravilo postupila, ali sve to u biti nije niti važno, jer je nečije zdravlje podređeno tuđoj savjesti, što je već toliko snažno da treba vrištati do neba, kao upozorenje koje kazuje o tome koliko je društvo nisko ateriralo. Nažalost, priče su to s istog čekića i nakovnja, priče iz tvornice zaostalosti, destrukcije i primitivizma gdje je zagrebačka magistra na istoj razini zatucanosti crkvenih velikodostojnika, uz časne iznimke. Bilo bi lijepo da su te priče s margine društva, međutim fragmenti su to koji sačinjavaju hrvatsku svakodnevicu, koja - treba to konkretno reći - boluje od rastućeg i gotovo pa sveopćeg nacionalizma. To je hrvatski izvor na kojem se natapaju najniže ljudske strasti.

Problem je to puno većih razmjera nego što naizgled djeluje, kao što je problem uvijek u društvu koje se zasniva na bilo kakvom obliku identifikacijskog faktora, koji u srži odbacuje sve novo i drugačije, što svoje reperkusije prije svega ima u kršenju ljudskih prava. Jednostavno, kad u Sabor može ući "Za dom spremni", kad ministar pozdravlja osuđenog ratnog zločinca Mirka Norca, kad izbornik nogometne reprezentacije može reći da pjesma Thompsona može smetati pet posto ljudi ili kad se ulice nazivaju po ustaškim dužnosnicima jasno je da se stvori poligon uz koji će pijanoj budali pasti napamet rušiti spomenike ili ćudorednoj apotekarici ne izdavati lijekove.

Stoga, neće se stvari promijeniti ukorima i disciplinskim mjerama, problem je ukorijenjen, a očituje se u samim društvenim polugama koje dobrano posustaju pred idejama koje je civiliziran svijet davno apsolvirao.

fabrio banner 250 ljetni

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019

dubrovackaplacabanner250px28042020