Utorak, 31 Srpanj 2018 14:48

Publika na Lokrumu nije neobrazovano krdo, već je samo potegnula vodu nad subvencioniranom dosadom

Piše:

Jesu li Dubrovčani krdo kojemu se žuri doma na kulturnim događanjima? Sintagmu s krdom upotrijebio je jedan od komentatora ispod Facebook objave člana zbora Antonija Težak, koji je na lokrumskoj sceni nastupio kao dio "Kora fanatika", a koji se požalio kako je publika prekidala izvedbu predstave "Michelangelo", koja se igra na Lokrumu, kao jedna od centralnih točki 69. Dubrovačkih ljetnih igara.

Eto, tako krivnja je spala na publiku koja očito ne shvaća "višu umjetnost", a ne na one kojima je jedini posao bio napraviti zanimljivu predstavu. A predstava koju publika ne želi gledati, predstava koju dio publike želi napustiti, nije uspjela predstava, jer svaka predstava se radi da bi je netko, publika, želio gledati.

Mjesecima prije Dubrovačkih ljetnih igara govorilo se o novcima koji se izdvajaju na kulturu, gradski vijećnik Željko Raguž potegnuo je tu priču i na Gradskom vijeću, ne bi li mu ravnateljica Dubrovačkih ljetnih igara Ivana Medo Bogdanović odgovorila kako premijera na DLJI košta milijun kuna.

Cifra je to itekako pretjerana za predstavu koja će se održati četiri, pet puta u možda dva festivalska ljeta, u Igrama još to nisu shvatili, ije problem u svoti nego u onom što se za nju dobije. Postoji tu argument kako je stvar prestiža da Dubrovnik bude domaćin nekakvim gala događajima što predstave Igara jesu, ali taj argument drži vodu samo onda kad se radi o predstavi koju publika želi gledati.

Ovako ispada da se spiskalo, protračilo milijun ili koliko već kuna na "Michelangela" kojega je nezadovoljni dio publike na izvedbi u subotu želio privesti kraju prije njegovog kraja, neki su predstavu i napustili, a tko zna koliki bi bio taj broj da se predstava nije održala na Lokrumu s kojega, je li, nije tako lako „uteći”.

Pa čak ni to ne bi bilo upitno, ne može svaka predstava uspjeti, da u Igrama nad neuspjehom ne zabiju glavu u pijesak i prave se ludi kao da se ništa nije dogodilo.

Tako eto ispada tako da je publika krdo koja se ne zna ponašati, iako je publika ona za koju se predstava izvodi, ona koja je platila kartu te ona koja postaje dijelom predstave i shodno tome ima za pravo izraziti svoje mišljenje.

Uostalom, čemu se ljutiti zbog reakcije gledatelja? Pa, ne baš tako davno nakon loše predstave na pozornici bi završile pomadore i glavice salate ako publika ne bi bila zadovoljna, a glumci su se trudili biti bolji, a ne biti uvrijeđeni.

Međutim, u Dubrovniku, u ljeto 2018. godine, kultura se očito nalazi zaostala u toliko mračnom podrumu da svako odmicanje od ulizivačke norme prema umjetnicima, glumcima, biva iščašenim. Svaka negativna kritika tako se smatra "ad hominem" napadom, a ono što prolazi samo je pljesak, makar bio i mlakog inteziteta. Izvođači u Dubrovniku itekakve su očito mimoze, sudeći prema reakciji mladića koji se na svom Facebooku oglasio po pitanju prekidanja predstave, ali sudeći i prema reakciji glumca, koji izvodi sporni monolog koji publiku smeta, a koji, kako se može čuti, reakciju iz gledališta i nije najbolje primio.

Dubrovačko umjeteonstvo nažalost već dugi niz godina "odneljuđeno" je za gromadu jednog bogatstva emocije. A publika ima pravo izraziti emociju, pa proglašavati ih nepristojnima, krdom ili neobrazovanima na osnovu njihove emocije, spada u zabijanje glave u pijesak, na što se kultura u Dubrovniku ionako po običaju svodi.

Kad se za tu kulturu izdvaja milijun kuna po predstavi koja se želi napustiti, onda glava u pijesku postaje problem opće naravi, za koji ne treba kriviti lokrumsku publiku. Ona je samo potegnula vodu nad subvencioniranom dosadom.

70 DLJI banner zavrsni1

fabrio banner 250 2019

aerodrom250

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019