Četvrtak, 26 Srpanj 2018 22:05

Kad netko drugi predlaže onda su to poslušnici, a kad „srđevci“ predlažu…

Piše:

Sam protiv svih. Tako bi se mogao opisati nastup Ljuba Nikolića na današnjoj sjednici Gradskog vijeća uz raspravu o imenovanju Marina Ivanovića vršiteljem dužnosti Umjetničke galerije Dubrovnik. Pa, iako je prirodno simpatizirati autsajdera, a Nikolić u Gradskom vijeću to jest, zbog jednostavne matematike koja glasi da nema nikoga da mu drži leđa, Ljubo Nikolić nije bio u pravu, dokazavši ustvari gdje su se Srđ je Grad, a uzročno posljedično tome i Srđ je naš, Dajmo ruke itd. izgubili u svojoj ideji.

Stvar s Ivanovićem manje - više je jasna. Došao je na svoju poziciju isključivo politikom, kao uostalom i svaki ravnatelj bilo koje ustanove u kulturi u cijeloj zemlji te je obnašao dužnost ravnatelja iako za to nije imao stečene uvjete. U međuvremenu je, reći će upućeni, a i ne moraju reći jer to se vidi, podigao Umjetničku galeriju Dubrovnik, odnosno donio sadržaje koje ljudi traže. Vijećnicima je tako žao da on mora ići, no svjesni su eto da moraju poštivati zakon. Visoki upravni sud donio je svoju odluku i neizbježno je da na kraju Ivanović, treba reći i to, plati danak visokoj ambiciji. No, kako je on upućen u stanje stvari u ustanovi kojoj je na čelu, uistinu najbezbolnije je ostaviti ga kao vršitelja dužnosti do zaključenja natječajnog postupka za čelno mjesto Galerije.

To Nikoliću smeta. Ima pravo da ga smeta i ima pravo reći da je "Ivanović odlučio staviti ugled u službu politikantskog interes", kao i da se pogrešna poruka šalje mladim ljudima. Međutim, problem je onoga što je rečeno u daljnjoj raspravi, a što bi trebalo značiti da su samo „srđevci“ ispravni, a svi drugi kvarni. Što je nonsens. U politici, barem ovoj stasaloj u Hrvatskoj, koja je nestalna, nepouzdana, varljiva, trošna, kvarna, lažna, pokvarena, pseće umiljavajuća i zmijski opasna, nema tolikih mora i tolikih planina koje stoje između političkih polova, postoje tu tek obostrane krivnje i ništa drugo.

Nikolić, za razliku od većine vijećnika, ima prirodni talent za prodrijeti u trbuh trulog društva. I tu mu treba odati priznanje, na načinu na koji se bori protiv brojnijih oponenata, gdje je, čini se, redovito za korak brži. Ali, kad se on iščuđava činjenici da predstavničko tijelo građana donosi političke odluke, iako je to ono čemu predstavničko tijelo građana po svojoj definiciji također služi, onda se tu radi o grubom ignoranstvu. A u ovom slučaju zna se i zašto. Iz jednostavnog razloga da se dokaže ispravnost ideje koju tobože ne interesira sitna korist, ideje koja bi trebala biti nad interesom pojedinca.

Tako je na današnjoj sjednici Gradskog vijeća kroz priču o Ivanoviću došlo i do teme upravnih vijeća i raznoraznih imenovanja, a uz koju je predsjednik Gradskog vijeća Marko Potrebica spustio Nikoliću "kako su i oni predlagali", jasno je tu koga i što, odnosno otimali se za fotelje, a da bi Nikolić na to odgovorio kako nisu predlagali poslušnike. Što je sukus problema ove političke stranke, ma koliko god se oni ne žele nazivati strankom (nisu tamo samo jer nisu registrirani kao stranka), uz koju postaje jasno da se tu ne radi o nikakvom autentičnom glasu naroda i borbi za pravdu, već da su se sapleli o lijepe želje i ostali samo politički amateri.

Idealan primjer koji govori o tome događa se baš ovih dana na plaži hotela Adriatic, gdje je član „srđevaca“ preimenovanih u Dajmo ruke, Antun Levanat, nelegalno naplaćivao ležaljke. Zanimljivo, na Facebook grupi "Uživo s dubrovačkih plaža" postoje tako i opravdanja za Levanta, ispisana od strane njegove svojte, koja uporište pronalazi u koječemu, zaboravljajući da građane jednostavno nije briga čije su to ležaljke. Odnosno, jesu li ležaljke nekakvog građanina koji samo od toga živi ili veće tvrtke, kršenje zakona je kršenje zakona kako na primjeru tih ležaljki pa tako i na primjeru Marina Ivanovića, ali i drugih primjera koji govore da „srđevci“ ne koriste isti metar kad govore o drugima ili kad treba govoriti o sebi.

Jer, stav kako je sve naše ispravno i kako kod nas nije isto kao kod drugih, koji se od „srđevaca“ konstantno ponavlja iako se događaju navlaš isti primjeri kao u ostalim strankama, bolno je političko licemjerje. I „srđevci“ su kadrovirali u upravnim vijećima, tražili za sebe i za svoje pogodnosti te se tako lijepo pogostili na političkoj trpezi, isto kao i ostali. No, pritom stvari ne nazivaju pravim imenom pa tako ispada da oni vole Grad više od drugih i da više od drugih imaju i pravo na taj Grad.

Sve to dio je kronike propadanja jednog društva zaostalim za svijetom, uvijek u raskoraku između obećanog i realnog, u državi gdje caruju politika i lezilebarenje. To je dio nesreće koja je naplatila svoj danak, a čiji dio su „srđevci“, jednako onoliko koliko i druge stranke na političkom nebu Dubrovnika.

banner70dlji250 1

fabrio banner 250 2019

aerodrom250

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019