lausnekretninebanner

Četvrtak, 05 Listopad 2017 21:42

Nakon katalonskog referenduma svima puna usta Istre, a Dubrovnika nigdje; u oba slučaja Hrvatska ionako može mirno spavati

Piše:

Nakon katalonskog referenduma na kojem se 2,3 milijuna birača, zaokruživši DA na glasačkim listićima, izjasnilo za odcjepljenje Katalonije od Španjolske, sasvim je izvjesno kako će zastupnici u katalonskom parlamentu na sjednici koja je zakazana za ponedjeljak proglasiti neovisnost. Da će se to dogoditi, najavio je još tijekom nedjeljnog referenduma katalonski predsjednik Carles Puidgemont, istaknuvši kako će 48 sati nakon objave konačnih rezultata referenduma proglasiti neovisnost od Španjolske.

I HRVATSKI POLITIČARI POKUŠALI DOBITI POZORNOST KATALONSKIM REFERENDUMOM

Dok se čeka ta povijesna odluka kojom bi Katalonci trebali ostvariti svoje povijesne težnje o samostalnosti od Španjolske, ishodom su se tog referenduma pokušali okoristiti i neki od zastupnika u Hrvatskom saboru, no nisu ispali vele pametni. Naime, SDP-ovac Nenad Stazić kao da je jedva dočekao izgovoriti kako je Istra jedna od županija koja s pravom traži veću autonomiju, dodavši kako u proračun uplaćuje 800 milijuna kuna više nego što iz njega dobiva. Uplevši u cijelu tu priču i Tita, bez kojega se, iako je mrtav 37 godina, u Hrvatskoj ne može voditi niti jedna rasprava. Istaknuvši kako je Tito vratio Istru u sastav Hrvatske koja se njegova lika i djela danas odriče, Stazić je kazao kako ga katalonski referendum možda asocira na Istru, pa je Istrijanima poručio kako bi trebali razmisliti da postupe kao Katalonci, dakle da provedu referendum.

Netom što je Stazić završio nije puno trebalo Milijanu Vasi Brkiću, koji je u tom trenutku predsjedao Saborom, da zaključi kako insinuacije o odcjepljenju nisu primjerene u tako visokom domu.

Ni SDP-ovcu Arsenu Bauku nije puno trebalo da se užegne na svom Facebook profilu. Objavivši dvojezični post, dakle na hrvatskom i talijanskom jeziku, "svaka usporedba Istre s Katalonijom u bilo kojem kontekstu neprimjerena je i nepotrebna / qualsiasi confronto tra l'Istria e la Catalogna in qualsiasi contesto è inappropriato e inutile," nalijepio je Bauk i nekakav zaključak Narodnooslobodilačkog odbora za Istru iz rujna 1943. u kojem se između ostalog navodi kako je duh Istre ostao nepokoren. Ističe se i kako je u tim odlučnim časovima istarski narod pokazao visoku nacionalnu svijest te dokazao svima i svakome da je Istra hrvatska zemlja.

NIJE LI DUBROVNIK IMAO DRŽAVU DOK HRVATI NISU NI ZNALI ŠTO BI TO DRŽAVA BILA

Nije bilo tako davno kad je baš taj Stazić u funkciji potpredsjednika Hrvatskog sabora na svečanoj sjednici Gradskog vijeća upriličenoj uz Dan Grada i Festu svetoga Vlaha 2014. godine, tadašnjem gradonačelniku Dubrovnika Andru Vlahušiću na poklon donio kamen, a kako je tada objasnio, s ciljem da se nastavi graditi prijateljstvo između Sabora i vječnog Dubrovnika.

Dvosmisleno bi se dale protumačiti te Stazićeve riječi jer upravo je Dubrovnik, koliko god se to nekima ne sviđalo, jedini grad, jedina regija u Hrvatskoj koji bi se slično kao u Kataloniji, kad bi se stvorila određena kritična masa, imao pravo organizirati i održati referendum.

Dok Hrvati nisu ni znali što bi to država bila nije li Dubrovnik državu imao jer od 1358. stekli su sve atribute državnosti, od teritorija, grba zastave, do vlastitog monetarnog sustava.

Iako se krajem svibnja 1806. zbog niza tadašnjih okolnosti bez otpora Dubrovačka Republika predaje Francuzima, dubrovačka nezavisnost ukinuta je tek 31. siječnja 1808. Marmontovim dekretom kojim je raspušten Senat, a tek je odlukom Bečkog kongresa 1815. područje negdašnje Republike anektirano Habsburškoj Monarhiji koja je pripaja svojoj krunovini Kraljevini Dalmaciji u čijem je sastavu ostala sve do 1918.

Katalonija pak u sastav Španjolske marke Karla I. Velikog ulazi krajem 8. stoljeća. No, barcelonski grofovi već potkraj 9. stoljeća stječu neovisnost,  1137. sjedinjuju se s Aragonijom u kojoj je Katalonija zadržala određeni stupanj samostalnosti koji su izgubili tijekom Napoleonova pohoda na Španjolsku.

Već početkom 20. stoljeća u Kataloniji se razvija pokret za nacionalnu autonomiju, na osnovi čega 1932. stječe djelomičnu autonomiju, a 1936. proglašavaju katalonsku samoupravu. U vrijeme Španjolskog građanskog rata Katalonija je glavno žarište otpora protiv Francisca Franca, koji im 1939. ukida katalonsku samopuravu. No, španjolski kralj Ivan Karlo 1977. Kataloniji daje privremeni autonomni status dok 1979. Katalonija dobiva autonomiju. Tek su prosvjedi 2012. potaknuli tadašnjeg predsjednika regionalne vlade Artura Masa da političke put Katalonije usmjeri prema konačnom osamostaljenju od Španjolske.

PRAVO NA SAMOODREĐENJE KAO OGRANIČENO PRAVO

Istra, najveći hrvatski poluotok nikad nije imao odlike državnosti, a kroz cijelu su je povijest svojatali i cjepkali razni osvajači poput Rimljana, njemačkih grofova, Mletaka i Habsburgovaca.

Inače, u jeku iščekivanja što će se dogoditi u Španjolskoj, odnosno Kataloniji, puno se posljednjih dana spominje Povelja UN-a i poznata rečenica prema kojoj svaki narod ima pravo na samoodređenje. No, pojam samoodređenja je prema međunarodnom pravu sve samo ne samoodređenje na način na koji ga prevode obični građani.

Naime, svaki narod ima pravo na samoodređenje, ali ne i ne na odvajanje od određene države i formiranje nove vlastite države. Pravo je to koje se više odnosi na unutarnje samoodređenje jer pravo je svakog naroda da u okviru postojeće države u kojoj obitava, slobodno odlučuje o svom političkom statusu, tj. ekonomskom, socijalnom, gospodarskom razvoju i životu.

No, pravo na potpuno samoodređenje, odnosno odcjepljenje, nije imao ni narod Kosova. Autonomijama Kosovu i Vojvodini to je pravo bilo dokinuto i ondašnjim ustavom. Ipak, Kosovo je na kraju dobilo državu, odvojeno je od Srbije i danas je samostalna država.

Inače, Kraljevina Španjolska, kojoj ovih dana laska srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, još uvijek nije priznala Kosovo. Ne može ga ni priznati jer bi priznanjem Kosova priznala i težnje svojih pokrajina poput Katalonije i Baskije za neovisnošću i odcjepljenjem od španjolske krune.

HRVATSKA MOŽE MIRNO SPAVATI KAD SU ISTRA I DUBROVNIK U PITANJU

Kad su u pitanju Istra ili Dubrovnik, Hrvatska može mirno spavati, pa tako i Stazić i Bauk i Brkić. Naime, ni u Istri, ni u Dubrovniku ne postoji niti stabilna, a niti spremna politička opcija, koja bi se usudila organizirati referendumE o odcjepljenju, a niti je svijest njihovih građana na toj razini.

Istra doduše ima svoju regionalnu političku stranku koja je za taj najveći hrvatski poluotok uspjela izboriti određene benefite, no iako se od osnutka zalažu sa nekakvu samostalnost Istre, u IDS-u zapravo to rade s figom u džepu jer se od hrvatske samostalnosti do danas po tom pitanju ništa ozbiljnije nisu učinili.

I Dubrovnik posljednjih godina ima regionalne, stranke s dubrovačkim predznAkom, no one su više poltronističkog karaktera, tek obični privjesci opciji koja je u određenom trenutku na vlasti.

No, ono što bi Istra i Dubrovnik mogli, a Dubrovnik posebno, jer je svojevremeno bio država jest tražiti regionalni status, a možda jednog dana i neku vrstu autonomije. No, do tog će dana još puno vode proteći. Ako moderne europske države svojim regijama mogu dati određeni stupanj samostalnOsti, zašto takvim modelima ne bi težila i hrvatska država koja se često poziva na te neke moderne europske civilizacijske tekovine, kao i na to svoje članstvo u Europskoj uniji.

No, kad bi Hrvatska, Dubrovniku, Istri ili dalmaciji dala određeni stupanj samostalnosti, koliko bi onda novca manje išlo u centralnu blagajnu i koliko bi se u tom slučaju smanjio politički utjecaj nekih stranaka i nekih političara? Previše da vlast u Zagrebu to dopusti.

fabrio banner 250 ljetni

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019

dubrovackaplacabanner250px28042020