Srijeda, 04 Siječanj 2017 13:36

Blagoslov kuća; kako smo pomiješali Božje s crkvenim zapovijedima...

Piše:

Krajem prosinca i početkom siječnja svećenici blagosivljivaju kuće. Lijep je to običaj. Ne treba čovjek biti vjernik da bi vidio i doživio plemenitost blagoslova.

Blagoslov ne može biti zaslužan za mogući mir, ljubav i veselje; obiteljski sklad malkice je složeniji od škropljenja, ali radi se tu o drugome. Samom činu, njegovom specifikumu. Nekoga iščekivati u nadi boljega. Pa ima li išta što nas više od toga definira kao ljude od nade u bolje, sretnije i radosnije? U blagoslovu kuće, a ne treba dakle biti vjernik za to spoznati, ima nečega ljudski opravdanog, što nije određeno niti posve jasno, ali ima smisla.

Do trenutka kad čovjeku, svećeniku treba dati novce. Ne treba tu sad tjerati mak na konac i recimo "a priori" ismijavati samo to plaćanje. Uz blagoslov kuća ljudima je najlakše izvršiti obvezu doprinosa za svoju župnu crkvenu zajednicu. To je jedna ustaljena norma, a uostalom postoje župnici koji novce ne žele, ali i oni koji ih očekuju. Svi mi smo uostalom manje ili više sveti.

Ipak, u idealnom svijetu hvala bi bilo dovoljno, bez zamaranja je li ide kuna ili euro po metru kvadratnome. I upravo je problem u tom zamaranju i strci radnoga naziva "koliko popu dati para"? Peta crkvena zapovijed govori: "Doprinosi za crkvene potrebe". No, problem je vjerojatno u tome što nismo samo pomiješali želje s navikama i mlijeko s kafom, nego eto i crkvene s Božjim zapovijedima.

Ne treba paušalizirati, ali evo da bi poanta bila lakša, koliko obitelji recimo toliko gorljivo "poštuje oca i majku da dugo žive i dobro im bude na zemlji"? Ili, koliko najhrabrijih muževa, najboljih majki i najvjernijih supruga "ne poželi tuđeg ženidbenog druga"?

No, kad se radi o crkvenim zapovijedima, koje je dakle zadao tek čovjek, rade se strateške pripreme koliko novca dati svećeniku, odnosno kako mu ih dati da se ne uvrijedi, a da bude zadovoljan.

Vjernici su zanesenjaci, čuđenje u svijetu, poput pjesnika valjda. Zato toliko poštuju i ove crkvene zapovijedi, a čini se kako bi život bio jedna snošljivija muka kad bi se više držali onih zapovijedi što ih primismo od Boga na Sinaju.

Eto, to je ta priča s dvije različite strane vjerske kontradiktornosti, gdje je na koncu samo i jedno vjera nažalost uvijek na tankoj niti pouzdanosti.

fabrio banner 250 2019

aerodrom250

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019