laus banner 2021 2

Srijeda, 12 Svi 2021 08:59

Ukazale se i župske Mesije

Nakon Dubrovačkog demokratskog sabora, Dubrovačke stranke – DUSTRA-e i Srđ je Grad koji je, iako je tek odnedavno registriran kao stranka, i prije zapravo djelovao po stranačkim načelima što je sad samo i formalizirano, na predstojeće lokalne izbore po prvi put izlazi još jedna lokalna stranka – Župska stranka, Župka.

I dok su djelovanja DDS-a, koji vodi Pero Vićan, DUSTRA-e na čijem je čelu Željko Raguž i srđevaca, koji nemaju klasičnog predsjednika stranke, višekratno već kritički secirana, o Župskoj stranci zna se puno manje.

Prvo što upada u oči jest ono što je već postalo PR-ovski klasik u kojem se sve novo nužno predstavlja kao nešto namijenjeno mladima i naravno silno napredno, puno novih ideja i povrh svega - neiskvareno, a po ničem drukčija nije ni Župka oko koje se pokušava stvoriti dojam kako je riječ o stranci mladih ljudi.

Župska stranka jest mlada, osnovana prije nepune dvije godine, ali kad se govori o sudjelovanju mladih na listi s kojom Župka izlazi na izbore za Općinsko vijeće, tek je tu dvoje njih ispod 30 godina. Kad je Krešo Beljak postao najpoznatiji hrvatski sitni provalnik samo su oni slabije pameti povjerovali u „mladost - ludost” propagandu HSS-a kojom se pravdalo (kao da se to uopće može opravdati) obijanje automobila njihovog predsjednika, a slično je i s pokušajima formiranja impresije oko Župke kao stranke mladih ljudi i naravno njene i njihove potpune političke nevinosti.

Pogleda li se samo vodstvo stranke jasno je kako je riječ o uglavnom o ljudima već odavno dobro premazanim svim političkim, ali i stranačkim mastima.

U samom vrhu stranke tako je i dvoje „neostvarenih” HDZ-ovaca. Sam predsjednik Župke Antun Bašić kao HDZ-ov stranački kadar bio je postavljen za direktora Groblja Dubac još prije 13 godina. Projekt se za njegova mandata, koji nije dugo trajao, nije pomakao gotovo ni milimetra. Bašić, koji u HDZ-u poslije neuspjela vođenja Groblja Dubac nije više uspio ostvariti zapaženiju ulogu, nakon napuštanja HDZ-a 2017. godine na izborima u Župi vodio je listu „Mladi za Župu” - zagazivši u 41. godinu života. Bio je i kandidat za načelnika.

Upravo na toj listi prije četiri godine društvo mu je pravio i Mario Previšić, još jedan „neostvareni” HDZ-ovac, koji je, nakon napuštanja HDZ-a, bio i Bašićev kandidat za zamjenika načelnika liste „Mladi za Župu”. Danas je glavni tajnik Župke.

Previšić je, baš kao i svojedobno Bašić, kada mu je povjeren projekt groblja, bio ljubimac HDZ-ovih struktura u kojima je njegov otac Mato jako dobro kotirao. Naime, Mato Previšić, koji je široj hrvatskoj javnosti postao poznat kao akter muljaže pri izboru predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza, kada je njegov glas donio mandat Vlatku Markoviću u borbi s Igorom Štimcem, bio je i dugogodišnji HDZ-ov predsjednik Općinskog vijeća u Župi dubrovačkoj, a naravno i član raznih upravnih vijeća i nadzornih odbora. S takvim obiteljskim HDZ pedigreom Previšiću junioru smiješila se uspješna stranačka karijera, imenovan je predsjednikom Savjeta mladih Općine Župa dubrovačka, zaposlio se u Županijskoj turističkoj zajednici, sve je fino išlo po njega, ali u stranci je htio veći utjecaj nego što je u određenom trenutku mogao imati te je zbog toga napustio HDZ.

Kad u Župki pokušavaju graditi imidž stranke koja nije opterećena ideologijom, uz to što su Bašić i Previšić bili dugogodišnji članovi HDZ-a, svakako ne pomaže ni činjenica da je jedan od dvojice potpredsjednika stranke Petar Vuletić bio član raznih pravaških opcija, a zatim i Modesa. „Baca” pomalo na župskog Mara Kristića, ne samo po mijenjanju stranačkog dresa već i po zaposlenju. Naime, i Vuletić je poput Kristića posao pronašao u tvrtki u javnom vlasništvu, a koju vodi HDZ, Kristić u Čistoći, Vuletić u Dubrovnik cestama u vlasništvu Dubrovačko – neretvanske županije.

Iz užeg vodstva Župke, koliko je poznato, jedino Marko Miloslavić, također potpredsjednik, nije dosad bio umočen u stranački život. Na prošlim izborima natjecao se s vlastitom listom koja je osvojila dva mandata, no u široj javnosti je, više nego po vijećničkom mandatu u Općinskom vijeću, postao poznat po tome što je s iskustvom rada u poslovnici rent a cara želio postati direktor općinske turističke zajednice.

Kad se sve zbroji i oduzme, ako je suditi po samom vrhu stranke, nije Župka ništa što već nije viđeno, zasad nudi ponajviše jeftinog populizma uz puno obećanja koja uostalom svi davaju, a po nadobudnosti bi se mogli usporediti sa srđevcima kao i po retorici dociranja.

Takva politika nailazi na odaziv određenog dijela birača, u Gradu srđevcima daleko ispod potrebnog da bi preuzeli vlast, iako ponekad takva retorika i uspije, kao u slučaju Mosta s kojim bi se vrh Župske stranke svjetonazorski mogao i bolje usporediti nego sa srđevcima. Dapače, usporedba sa srđevcima, isključivši retoriku pametovanja, čak je i „nesretna” i zbog druge okolnosti, stranka Srđ je Grad nastala je iz građanskog aktivizma, koji se jest brzo prometnuo u politički aktivizam, ali ostaje činjenica da je riječ o skupini ljudi koja se politikom prije toga nije aktivno bavila, dok se kod Župske stranke o tome ne može govoriti. U slučaju Župke riječ je o skupini ljudi u vrhu stranke, a percepcija o stranci ponajviše se stvara upravo prema njenom vodstvu, nezadovoljnih svojim dosadašnjim političkim karijerama u bivšim strankama, koji se sad pokušavaju „prodati” kao neka nova snaga.

Ono što je pak zajedničko i za SJG, Most i Župku, jest mesijanski kompleks.

Političke stranke u Dubrovniku u kojima, bez iznimke, o političkoj kampanji njihovi članovi znaju jako malo ili ništa, jer u suprotnom kampanje bi se drukčije radile, „izbombardirale” su cijeli grad s plakatima, no po već ustaljenom običaju Dubrovački demokratski sabor Pera Vićana otišao je i ovaj put „korak dalje”.

Jednostavno gadi tolika količina bahatosti, divljaštva i primitivizma DDS-a kad je u pitanju postavljanje predizbornih plakata na neprimjerenim mjestima. Ovaj put Vićanovi sljedbenici nisu doduše plakate stavljali po stablima u gruškom parku, kao što su to činili u jednoj od prethodnih kampanja, ali to ne umanjuje dojam primitivizma koji lijepljenjem plakata i postavljanjem panoa na neprimjerenim mjestima, „na divlje” ostavljaju DDS-ovci na čelu s idejnim vođom ovakve propagande.

Vićan, odnosno DDS, za ovu kampanju čak je i angažirao jednu agenciju, ali uzalud mu/im sve agencije ovoga svijeta kada ovakvim načinom „reklamiranja” u kampanji u kojoj se DDS-ovci i Vićan kao gradonačelnički kandidat predstavljaju sloganom „obični ljudi za obične ljude” kada ovim šalju poruku kao da su obični primitivci za obične primitivce. U DDS-u kao da sami sebi rade antikampanju.

Koja je uopće poanta iritiranja građana s lijepljenjem plakata po autobusnim stanicama, trafostanicama, zidovima, raznim objektima pri čemu DDS-ovci izabiru one koji trenutno nisu otvoreni i sl. Teško bi uopće mogli i objasniti u DDS-u, osim ako ti ljudi uistinu ne misle da je to baš onako – super, šporkavati gradsku i tuđu imovinu ili možda time šalju poruku kako bi oni vodili Grad?!

Panoi s plakatima DDS-a bili su postavljeni, njih skoro 30 i na ogradi bivše remize, danas u vlasništvu Pema, a onda ih je vlasnik uklonio, zalijepljeni su i na bivšu poslovnicu Privredne banke u Gružu, „figuraju” na novom parkingu u Mokošici, na vratima lapadskog stadiona itd. „Ukrašena” je i „baraka”.

Inače, prema odluci o komunalnom redu svi ti plakati stavljeni su ilegalno, pa i na privatnim površinama, s obzirom da je za njihovo postavljenje potrebno dobiti suglasnost Grada Dubrovnika, a naplaćuje se i oglašavanje kada su plakati, panoi i sl. postavljeni i na privatnim objektima.

Ako je dubrovački gradonačelnik Mato Franković platio kaznu zbog voženje bicikle po trotoaru, za očekivati je i da DDS plati novčanu kaznu Gradu.

Povrh svega u DDS su su „na divlje” zalijepili i plakate na Sanitatovim publicitetima, a kako je kazao direktor Sanitata Tomislav Tabak, tek nakon što je Sanitat uputio poziv u DDS, ti plakati bit će ili su plaćeni.

Kampanja je vrijeme laži, prevara i obećanja, nema toga što političari neće kazati da bi dobili vaš glas na izborima, nema toga i što neće obećati, sve je to manje više poznato. Osim ako netko nije uistinu baš gluh, ćorav i mutav, lako građani prepoznaju laži i prevare, lako i odvoje obećanja koja je moguće i ona koja će se teško ostvariti.

Shodno tome u kampanji prosječnom građaninu najčešće „na jedno uho uđe, na drugo izađe”, a ako nešto između ostane političari trljaju ruke. Takav pristup informacijama nije iznenađujuć, jer kad se sve skupi što je izgovoreno u kampanjama, da su političari samo, pa eto, amo kazati, četvrtinu toga i odradili, imali bismo švicarski BDP.

Gomilu gluposti koja ovih dana, između pokojeg suvislog i realnog, dolazi u obliku stranačkih priopćenja dubrovačkim medijima, teško je i pobrojiti. Ni novinari nisu gluhi, ćoravi i mutavi, iako nas zajedno s vama pokušavaju takvima napraviti pa ponekad uistinu ne možemo vjerovati očima što pročitamo u tim kupus objavama političkih stranaka. A upravo ta priopćenja, izgovoreno na „pressicama” i ispisano po društvenim mrežama, osim o programima govore i o karakterima kandidata, ima tu fini broj, rekao bi naš narod „malih Napoleona”, od onih koji bi oduzimali privatnu imovinu do onih koji demokraciju zamišljaju kao sustav u kojem se nikoga ništa ne pita nego njih ili onih čije su zasluge za dobrobit zajednice „neupitne” osim što je eto, upitno što su to dosad uopće uradili.

Političari na vlasti vole se dičiti što su „oni napravili”, škole, vrtiće, ceste, kanalizaciju, što sve ne, sve su „oni napravili”, deboto su izvukli solde iz vlastitoga špaga, sami platili materijal, radove, a ako što zapne zasukaju rukave i sami grabe go...a iz kanalizacije, sve na dobrobit građana.

Ako bi u dosadašnjoj kampanji koga birali za cara svih careva među „malim Napoleonima” onda bi tu titulu svakako trebao ponijeti predsjednik Župke ili ti ga Župske stranke, Antun Bašić, ujedno i kandidat za načelnika Župe dubrovačke.

On je naime otišao korak dalje od uobičajenog hvaljenja „što smo mi sve napravili”. Znate kako uobičajeno hvaljenje već ide, napravi se npr. novi trotoar pa načelnik, gradonačelnik, župan, tko god je „zaslužan”, pođe malo obići radove, pa zazove premijera koji ponosno „gazajući” novim trotoarom usput svečano presječe i vrpcu novog javnog zahoda, naravno montažnog pa se drže govori o vrhunskim dostignućima i civilizacijskim, umalo i tekovinama revolucije. Kad to napravi netko iz aktualne vlasti, nije se za čuditi, to je modus operandi vlasti, ali ode nekidan čovjek, taj Antun Bašić, inače oporbeni vijećnik u donedavnom sazivu župskog Općinskog vijeća, na igralište na Brašini obići radove.

I sad, što je tu upitno, pa ništa u tome što se čovjek išao informirati o radovima iz prve ruke pa se slikao ispred žice kao Kolinda ispred ograde Bijele kuće, ali ničim izazvan Bašić obavijesti medije kako će on „poduzeti sve što je u njegovoj ovlasti kako bi se radovi izveli na kvalitetan način bez manjkavosti i dodatnih korekcija”. ?! Čekaj... „Googlamo” da vidimo je li se vlast u Župi promijenila, a mi prespavali vijest da je Bašić odavno postao načelnik pa ima i odgovornost za radove i „zaslugu” za radove. Ma ke, Google kaže da Bašić nije načelnik. Pa što je onda? A ili je „mali Napoleon” ili je kompletno izgubio busolu.

Takvih poput Bašića na svakim izborima ima „na lopate”, predsjednik Župke je zapravo ovdje samo kao jedan od posljednjih primjera pokušaja političkih manipulacija medijima i javnošću koje u priopćenjima zaprimamo svih ovih dana, doduše, uistinu kao primjer koji je otišao taj korak dalje i sam sebe skoro pa proglasio načelnikom u prethodnom (tuđem) mandatu preuzimajući očito zasluge samo za ono dobro pa čak i kad projekt nije podržao, kao što i nije samim glasanjem protiv proračuna u kojem je bilo uređenje navedenog igrališta.

Na stranu navedeni primjer, sustav djelovanja oporbe u kojem se proračuni ne podržavaju ili ne izglasavaju, odnosno ruše, sjetimo se samo primjera dok je Andro Vlahušić bio gradonačelnik, a HDZ imao većinu u Gradskom vijeću, samo zato jer je proračun predložio netko drugi, toj oporbi ne donosi ništa, kao ni građanima. Ne donose ništa ni nemušto sročena priopćenja i obilaženje gradskih kotareva i sl. u zadnji čas pred izbore, ali suradnja koju bi imala oporba i vlast, donijela bi građanima mnogo toga ili između svih tih kompleksa „malih Napolena” uistinu tražimo previše?!

Birači još nisu ni izašli na birališta, učinit će to 16. svibnja, a HDZ je u Dubrovačko – neretvanskoj županiji već zapravo pobijedio na izborima u dvije općine gdje će imati jednog načelnika i jednu načelnicu. Riječ je o općinama Janjina i Zažablje gdje su HDZ-ovi kandidati ujedno i jedini kandidati na izborima pa će tako Vlatko Mratović u Janjini dobiti novi mandat načelnika, a Maja Vrnoga u Zažablju novi mandat načelnice.

Osim toga HDZ će u obje navedene općine osvojiti apsolutnu vlast jer će ostvariti i stopostotnu pobjedu na izborima za općinska vijeća. Pogađate, HDZ je jedini prijavio liste kandidata za izbore.

Tako se već de facto zna sastav općinskog vijeća u Janjini i Zažablju. U Janjini će tako općinski vijećnici biti Milivoj Herceg, Stipo Šegović, Željko Nožica, Iva Ljubotina, Anto Šegović, Đurđica Dujić i Matko Jasprica.

U Zažablju situacija nije toliko jednostavna iako je jasno da će HDZ pobijediti sa sto posto glasova. Dakle svih sedam kandidata HDZ-a osvojit će vijećničke mandate, a buduća načelnica Maja Vrnoga ujedno se kandidirala i za vijećnicu. Ona zakonski ne može u isto vrijeme obnašati dužnost načelnice i vijećnice. Dok zakon dopušta istovremenu kandidaturu i za načelnicu i vijećnicu, obnašanje tih dužnosti je nespojivo. U praksi to obično nije problem, jer u tim slučajevima izabranog načelnika/načelnicu/gradonačelnika/župana zamjenjuje druga osoba s kandidacijske liste. U ovom slučaju druga osoba ne postoji jer će svi kandidati HDZ već imati svoj mandat.

Kako razriješiti ovaj nastali problem odgovor u telefonskom razgovoru za Dubrovnikpress.hr nisu mogli dati niti u Državnom izbornom povjerenstvu već su napomenuli da će to morati rješavati Ministarstvo pravosuđa i uprave kojem smo odaslali upit te čekamo odgovor.

Liste za izbor načelnika/načelnice i Općinskog vijeća, odnosno HDZ-ove kandidature u Zažablju su naravno pravovaljane, jer kao što je već spomenuto, zakon omogućuje i kandidaturu za načelnicu i vijećnicu i to sve je to logično jer ne mogu ni u HDZ-u ni u Izbornom povjerenstvu u trenutku predaje listi znati da se nitko više neće kandidirati. Inače, uz Vrnogu u Vijeće će biti izabrani Ivan Vidović, Andrijana Ivanković, Mate Žuvelak, Josip Obrvan, Nikola Galov i Ivana Pratežina.

Ova situacija, da u dvije općine postoji samo po jedan kandidat/kandidatkinja te samo po jedna lista pri čemu u Zažablju čak nema ni dovoljnog broja kandidata za popuniti sedam mjesta u Općinskom vijeću, također dobro ilustrira apsurdnost postojanja ovakvih jedinica lokalne samouprave o čemu je Dubrovnikpress.hr pisao OVDJE. Podsjetimo, u Janjini je na prošlim izborima na biračkom popisu bilo 580 birača, a u Zažablju 651.

Na pojedinim portalima senzacionalistički su preneseni podaci s web stranice numbeo.com prema kojima je Dubrovnik 52. najskuplji grad na svijetu prema troškovima života. Život u Dubrovniku jest skup, ali podaci s navedene web stranice u mnogočemu ne odgovaraju stvarnosti, pa se tako navodi kako je mjesečni trošak četveročlane obitelji u Dubrovniku skoro 25 tisuća kuna, preciznije, 24964,73 kune i to bez stanarine.

Mnogi od nas bili bi sretni da imaju za potrošiti 25 tisuća kuna mjesečno, imali bi na što, lijepo bi bilo kada bi uistinu četveročlana obitelj u Dubrovniku mogla svako malo izaći na objed od tri slijeda, u restoran koji bi ih, prema toj stranici, u srednje rangiranom objektu, koštao 1346 kuna, odnosno 673 kune za dvoje, kako su oni naveli.

Kad se pregledaju podaci stranice numbeo.com ispada da građani Dubrovnika deboto umiru od gladi, jer ako su troškovi života 25 tisuća kuna, a prosječna plaća, navedena na toj stranici, je u Dubrovniku 7621 kunu neto pa kad se uzme u obzir da se pri spominjanju troškova četveročlane obitelji misli na dvoje odraslih i dvoje djece, znači da prosječnoj obitelji svaki mjesec nedostaje skoro deset tisuća kuna za osnovne potrebe života.

K tome, osim što su pojedine cijene prenapuhane, pogrešne su i neke lako provjerljive, pa tako piše kako je cijena mjesečnog prijevoza, u nas znanog kao abonamenat, 300 kuna. Također ista stranica u cijenu predškolskog odgoja navodi privatne vrtiće s cijenom od 1125 kuna po djetetu, iako većina dubrovačke djece ide u gradske vrtiće i plaća znatno manju cijenu. Prema toj stranici Dubrovčani također ne kupuju jeans gaće ispod 700 kuna po paru niti teniske ispod 800 kuna, a cipele ispod 766 kuna valjda po toj stranici Dubrovčanima nisu opcija.

Bilo bi zapravo uistinu lijepo kad bi Dubrovčani imali takav standard, no taj standard nemaju ni građani puno bogatijih zemalja od Hrvatske, osim ako netko uistinu vjeruje da neki Nijemac npr. baš mora kupiti teniske od 800 kuna ili jeans od 700 kuna, jer Nijemci ili Francuzi, pa eto ni Dubrovčani ne nose ništa jeftinije.

Podaci sa stranice numbeo.com zapravo jer tek nekakva idealizacija koja odskače od stvarnosti, ne samo dubrovačke.

Stoga nije sasvim jasno čemu zapravo služi to kad se takve gluposti bez ikakvog komentara prenose s takvih stranica, dokazivanju čega?!

Ponedjeljak, 03 Svi 2021 09:09

Nemaju ni za WC papir, ali imaju izbore

Vlatko Mratović, Leo Katić, Igor Kršinić, Đivo Market, Borislav Dominiković, Kuzma Tomašić, Jakša Franković i Maja Vrnoga. Imena su to i prezimena ljudi za koje mnogi žitelji Županije dubrovačko – neretvanske, ne zanima li ih podrobnije lokalna politika, nisu nikad čuli. Redom, riječ je o načelnicima i jednoj načelnici općina koje zapravo nemaju gotovo nikakav razlog niti smisao postojanja.

Ne samo što dio vas nije nikad čuo npr. za nekog Borislava Dominikovića, načelnika Općine Pojezerje ili Maju Vrnogu, načelnicu Općine Zažablje ili možda Vlatka Mratovića, načelnika Općine Janjina, već vjerojatno ima i onih koji nisu nikad čuli niti da te općine postoje, a i kad čuju možda imaju i problem poneke od njih zemljopisno uopće locirati.

Ipak, iako se nešto kao najavljivalo da bi se takve općine trebale ukinuti, pa se nešto kao demantiralo da se baš to najavljivalo, sve te općine dočekaše i nove izbore, a od navedenih osam općina šest njih na popisu birača ima ispod tisuću ljudi.

Sve te općinice ne mogu opstati bez pomoći države, jer sasvim je jasno kako npr. 580 punoljetnih stanovnika koliko ih je bilo pred izbore 2017. godine, dakle onih s pravom glasa, onih koji privređuju, plaćaju poreze, prirez i sl. u Općini Janjina ne mogu sami financirati postojanje vlastite općine. Kad se sve zbroji i oduzme prihod takvih općina nije dovoljan niti da pošteno presvuku postojeće ceste asfaltom, a kamoli izgrade nove, samostalno, jer kad bi takvo što uradile – bankrotirale bi, kao što je 2018. bankrotirala i Općina Lastovo kojoj su čak tada i telefon isključili, jer ga nije imala čime platiti.

U svih osam općina zajedno prije četiri godine, dakle prije posljednjih izbora, bilo je 6765 punoljetnih građana, odnosno birača. Ponovit ćemo: osam općina brojilo je 6765 birača. Abecednim redom, Općina Janjina tako je imala spomenutih 580, Lastovo 869, Lumbarda 1097, a Mljet 1105 stanovnika na biračkom popisu. Općina Pojezerje imala je 861, Smokvica 811, Trpanj 791 i Općina Zažablje 651 -og birača.

Osim načelnika, spomenutih na početku, a eto da vam ukažemo na apsurdnost postojanja takvih jedinica lokalne samouprave, pokušajte ih sami, bez „guglanja”, pridružiti svakog ponaosob svojoj općini, općinske uprave i svega što je uz postojanje općine potrebno financirati, šest njih imaju npr. i vlastite turističke zajednice, sve osim Pojezerja i Zažablja.

Sve te općinice i prije globalne krize uzrokovane pandemijom koronavirusa imale su problema s financiranjem iz vlastitih izvora, no, evo dočekaše one još jedne izbore, nakon kojih ne samo da neće imati za preći ceste asfaltom, nego bez pomoći države neće imati ni za WC papir da uhljebi u njima pređu stražnjice.

Subota, 01 Svi 2021 18:45

Prosvjetljitelj

Slučajnost ili tek uobičajeno političko lešinarenje na kakvo smo od Mara Kristića navikli?

Naime, na redakcijski mail danas je pristigla poruka s e-maila Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. screenoshotom s Facebook profila osobe koja se predstavlja kao Donje Čelo. Profil nije javan, pa stoga valjda zato i screenshot umjesto linka. Tako ta/taj/to Donje Čelo u tom postu piše kako su mještani prikupili gotovo 200 potpisa da se poništi lokacijska dozvola za gradnju sustava odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda na Kalamoti. Mještani, kako piše u tom postu, nisu zadovoljni trasom priljučka. Priloženih potpisa nema, kao ni konkretnih imena tko je tu peticiju organizirao, što je konkretno sporno itd.

Bio bi to još jedan u nizu mora sličnih e-mailova kakve mediji redovno dobijaju, da se, osim i po neobičnosti screenshota sa zatvorenog FB profila, ne izdvaja po još nečem – nekako slučajno ili ne, danas je također priopćenje o istom navodnom problemu, s istim zahtjevom, objavio i kandidat Mosta za gradonačelnika Dubrovnika Maro Kristić.

Naime, Kristić je ovih dana u svojoj kampanji obilazao Elafite pa je doplovio i do Kalamote i puf eto ti na; gdje Kristić prođe eto odjednom mase silno zabrinutih građana kojoj najveći dubrovački politički konvertit otvara oči. Niti ne znaju koje probleme imaju dok im Kristić ne kaže.

Na Kalamoti uistinu možda i postoji problem s trasom navedenog projekta, iako s druge strane ne treba smetnuti s uma da se nije rodio tko bi narodu ugodio, ali zato je tu Maro Kristić, on će reći sve da građanima ugodi, za glas na izborima, naravno. Tako prosvjetljitelj Maro Kristić redovno obilazi npr. i gradilišta gdje daje „saučešća” građanima koji se smatraju nečim oštećeni dok upitne projekte u kojima privatne interese imaju članovi njegove obitelji prikazuje kao projekte od javnog interesa.

Političko lešinarenje po gradilištima i sličnim lokacijama, kao u ovom primjeru Kalamote, modus je operandi Mara Kristića, a je li i u ovom slučaju riječ o tome ili se neka udruga ili pojedinac uistinu baš eto slučajno isti dan kad je i Maro kristić uputio priopćčenje, odlučio obratiti medijma s istom temom, neka svatko zaključi ponaosob.

Subota, 24 Travanj 2021 17:55

Kandidature; kad je bal nek' je maskenbal

Nezavisni kandidat za župana uz podršku SDP-a i HNS-a Roko Tolić i kandidat za gradonačelnika Dubrovnika Andro Vlahušić otvorili su „sezonu” predaje potpisa kandidatura. Ostali još čekaju, valjda da im lista potpore izgleda „moćnije”, odnosno uz što veći broj potpisa osim ukoliko uistinu nisu toliko ćopavi i nesposobni da dosad nisu uspjeli skupiti taj smiješno malen broj potrebnih potpisa kako bi njihova kandidatura bila valjana.

Inače broj potrebnih potpisa za kandidature je uistinu čista sprdačina, u nekim slučajevima, npr. u pojedinim općinama, ovisno o broju stanovnika, dovoljno je da vam se potpišu članovi šire obitelji i nešto prijatelja i hopa – eto kandidature za načelnika, doslovno. U nešto većim općinama, primjerice u Konavalima i Župi dubrovačkoj vjerovali ili ne, dovoljno je prikupiti 250 potpisa za načelnićku kandidaturu. Da biste sudjelovali u utrci za gradonačelnika Dubrovnika ta brojka je tek 900 potpisa, a ako želite biti kandidat/kinja za župana/županicu Dubrovačko – neretvanske županije dovoljno je samo 1.500 potpisa.

Još smiješnije od potrebnog broja potpisa jest to da se jedna osoba može potpisati svim kandidatima. Dakle, neki imaginarni Đuro Đurić šetajući gruškom placom ovih dana mogao je dati svoj potpis svim onim silnim kandidatima koji su se tamo okupili, niti jedan ne pridržavajući se epidemioloških mjera, i tako podržati njihovu kandidaturu. Interesantno bi bilo vidjeti glasački listić tog imaginarnog Đura Đurića, kako misli glasati za pet, šest ili sedam kandidata istovremeno, jer, je li, čovjek svih podržava.

Može se raspravljati o tome je li takva mogućnost u duhu demokracije ili je samo riječ o lijenosti da se potpisi provjeravaju, ali rasprave je li ta mogućnost suprotna svakoj zdravoj logici podrške nekom kandidatu zapravo ne može ni biti. Barem danas, u 21. stoljeću, nije teško provjeriti svaki potpis, pa kad se OIB istog čovjeka nađe na nekoliko lista takav potpis mogao bi se proglasiti nevažećim za sve liste. Također, taj smiješno malen broj potrebnih potpisa, postaje zapravo još beznačajniji dok se svatko može potpisati svakom kandidatu.

Stoga na svakim izborima imamo ponekog egzibicionistu i „sezonske” kandidate, od kojih su neki u utrci za gradonačelnika i po treći, četvrti put (svjesni da nemaju šanse, ali nadaju se tako većoj pozornosti za svoje liste), iako će na koncu broj dobivenih glasova kod pojedinaca biti manji od broja glasova potpisa podrške. Sve to više sliči na natjecanje tko će dobiti više „lajkova” na Facebooku, nego na prikupljanje ozbiljnih potpisa podrške.

Prikupljanje potpisa gradonačelničkim i kandidaturama za župana ili načelnike, sustavom provjere potpisa i znatnim podizanjem praga, odnosno potrebnog broja jedinstvenih potpisa, na npr. pet ili, zašto ne, deset posto broja upisanih birača (zaboga, ako netko ne može prikupiti deset posto potpisa birača čemu onda uopće kandidatura za npr. gradonačelnika) došlo bi kao svojevrsni „predizbori”, čime bi u izbornoj utrci ostali kandidati koji uistinu nešto i vrijede. Uostalom, u utrci bi ostali kandidati za koje su svojim potpisima sami građani odlučili da ih vrijedi uopće čuti što imaju za reći.

Postojećim pak sustavom ne poručuje se kako je riječ o demokraciji, postojeći sustav izrugivanje je demokraciji. Kad je već tako, a onda ukinimo prikupljanje potpisa, uistinu omogućimo, bez ikakvih kriterija, svakoj budali da se kandidira, kad je bal, nek' je maskenbal, poštenije je pa čak i vjerodostojnije tako nego kad se imaginarni Đuro Đurić potpiše petorici kandidata.

Dovršenim kriminalističkim istraživanjem policijskih službenika Policijske postaje Korčula utvrđena je osnovana sumnja da je 22-godišnjak s otoka Korčule počinio kaznena djela neovlaštenr proizvodnje i prometa drogama.

Prekjučer, 21. travnja, u popodnevnim satima, policijski službenici su temeljem naloga Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Blatu izvršili pretragu stana i ostalih prostorija koje spomenuti koristi, kada je pronađeno 28 pvc vrećica droge marihuane ukupne težine 323 grama, 13,3 grama hašiša, tri vrećice s ukupno 16,4 grama psylocibina, vrećica s 362 grama speed-a i dvije digitalne vage za precizno mjerenje s tragovima amfetamina i marihuane.

Osumnjičeni je uhićen na području Splita, te je doveden u prostorije policije na kriminalističko istraživanje kojim je utvrđeno da je radi daljnje preprodaje konzumentima s područja otoka Korčule, nabavio veće količine droge, te je u najmanje jednom slučaju istu drogu prodao.

Jučer, u popodnevnim satima, osumnjičeni 22-godišnjak je uz kaznenu prijavu, doveden pritvorskom nadzorniku ove Policijske uprave.

dpp

Srijeda, 21 Travanj 2021 15:08

Nestali rožatski „vibratori”

Na radost svih vozača, ali i dijela mještana Rožata koji su trpili buku, danas su s prometnice uklonjene tzv. vibracijske trake, u naravi „ležeći policajci”, njih 24, čije je postavljanje prošlog ljeta bilo i zakonski upitno u smislu da nije postavljen nikakav znak upozorenja da se na njih nailazi, valjda s obzirom da su u Gradu Dubrovniku uistinu bili uvjereni kako su to „vibracijske trake”.

E što su vibrirale, vibrirale su, jer „ležeći policajci” ili vibratori, sasvim svejedno, pokazali su se kao ogroman promašaj na što smo na Dubrovnikpress.hr portalu ukazali odmah kad su i postavljenje, a to postavljanje inače je koštalo 85 tisuća kuna.

Danas se tornama dižu, a vozačima se više neće dizati kosa na glavi kada imaju proći dionicom ceste kroz Rožat. Rožatski „vibratori” inače su se pokazali i opasnima, jer kako nije bilo odgovarajućeg prometnog znaka oni vozači koji rijetko prolaze Rijekom dubrovačkom pa na njih zaborave ili prolaze možda i prvi put, naletjeli bi naglo pa je dolazilo i do potencijalno opasnih naglih kočenja i pri malim brzinama. Putnici u Libertasovim autobosima samo što nisu tražili bubrege po podu, a stanovnici Rožata uz ovo čudo cestovne tehnologije kao da su živjeli uz željezničku prugu. Inače, koliko su „vibratori” beskorisni pokazalo se nedavno kada se na tom mjestu po „staroj špranci” dogodila prometna nesreće, a postavljeni su i zbog toga da se takve nesreće ne događaju.

U Rožatu bi tako uskoro umjesto „ležećih policajaca” trebala biti postavljena kamera, što se moglo učiniti i odmah, no ni kamera ni „vibratori” ni „ležeći policajci” neće i nisu nikad previše uzbuđivali idiote za volanom, a kad se idiote počne zatvarati onda neće biti potrebne ni kamere ni „vibratori” ni „ležeći policajci”.

Stranica 3 od 57

 

fabrio250 2019

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019

dubrovackaplacabanner250px28042020