Četvrtak, 16 Studeni 2017 22:14

Kad mali vođa želi biti veliki pa da mu slike drže u školama

Piše:

Eto, nakon velebne proslave „25. obljetnice oslobađanja juga Hrvatske“ danas su u Kuparima dodijeljene i vjerovali ili ne, zahvalnice Ministarstva obrane za sudjelovanje u proslavi. Podsjeća to malo na ono kad se šestogodišnjaci prvi put natječu pa im se, umjesto samo najboljima, da ostale ne bi povrijedili, svima dodjele diplome za sudjelovanje. Šestogodišnjaci su se nekada primali i u pionire, Titove i post Titove, i deboto, samo su još oni s maramama i kapama nedostajali na nedavnoj proslavi u Dubrovniku, koja je svojom atmosferom podsjećala na ta neka davna vremena kad su se slavile pobjede, ali i porazi u bitkama, a razdragani pioniri mahali velikom vođi.

No, za razliku od tih davnih vremena kad su se slavile i pobjede i porazi, a umjesto milijun malih koji žele biti veliki, ma što god mislili o njemu, veliki vođa uistinu bio velik, te su nekadašnji tvorci državne ikonografije barem znali točne datume i što obilježavaju, za proslavu obljetnice, kako je to u službenim pozivima i objavama Grada Dubrovnika stajalo, „Vojno redarstvene operacije oslobađanja juga Hrvatske“, čudno je da se u Dubrovniku obilježava koncem listopada. Sam termin „VRO oslobađanja juga Hrvatske“ do ove proslave, koju je organizirao novi gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković, bio je uostalom poprilično nepoznat, jer samo oslobađanje juga Hrvatske imalo je niz operacija od kojih se niti jedna ne zove tako.

ZBUNIO SVIH PA I SEBE, DUBROVNIK NIJE OSLOBOĐEN JER NIJE BIO NI OKUPIRAN, OBRANJEN JE

Prvenstveno je Franković obilježavanjem obljetnice oslobođenja juga Hrvatske u listopadu zbunio sve one koji su branili ili barem bili u Gradu u ta vremena 1991. i 1992. godine. Uspio je Franković i sam sebe zbuniti spominjući čak i „oslobađanje Dubrovnika“. I nije bio jedini koji je takve gluposti izgovarao, kao da je Dubrovnik u Domovinskom ratu pao neprijateljima u ruke i nije bio obranjen. Dubrovnik nije oslobođen jer nije bio ni okupiran, obranjen je, pa i sama proslava oslobađanja u samom Gradu, u listopadu, nema baš nekog smisla, a ako se proslava odnosila na oslobađanje drugih krajeva bivše Općine Dubrovnik, pa se slavila deblokada Grada, proslava u listopadu također je potpuni promašaj i pokušaj povijesnog falsifikata mladog dubrovačkog gradonačelnika.

Naime, tijekom listopada Dubrovnik je već tri mjeseca bio deblokiran, a zapadni dio nekadašnje Općine Dubrovnik oslobođen. JNA se iz Mokošice povukla još 26. svibnja 1992. godine, a akcijama Hrvatske vojske i HVO-a na području Hercegovine stvoreni su preduvjeti za Operaciju Tigar kojom je tijekom srpnja 1992. godine Dubrovnik i deblokiran.

Tijekom listopada 1992. borbe su se vodile na području Bosne i Hercegovine, kada su HV i HVO osigurale zaleđe Dubrovnika, a na području same Hrvatske u listopadu su u akciji od 20. do 24. listopada oslobođene Konavle. Tako, ako se u listopadu treba slaviti, mjesto obilježavanja proslave oslobađanja juga je u Konavlima. Konavljani su uostalom dostojno i obilježili te dane, a proslava u Gradu je bila stoga bespotrebna.

ŠTO SE DOGODILO 29. LISTOPADA 1992. GODINE...

No, na datum 29. listopada koji je Mato Franković zamislio kao dan „oslobađanja Dubrovnika“, koje se, već smo rekli, nije moglo dogoditi jer Dubrovnik nije bio okupiran, ipak se nešto dogodilo. Toga dana je uz dolazak tadašnjeg predsjednika Hrvatske Franja Tuđman održano svečano postrojavanje Hrvatske vojske u Gružu.

I Tuđman je želio doseći neslužbenu titulu velikog vođe, toliko da je ugrozio i sve dobro što je učinio za samostalnost Hrvatske, prvenstveno u Domovinskom ratu, do te mjere da ga se danas pljuje i vrijeđa kad za to i nema osnova. Nije ni čudo da je tako kad se devedesetih čak vodila rasprava bi li i njegovu sliku trebalo držati u institucijama, školama i butigama, kao što se nekad držala slika Josipa Broza Tita. Na svu sreću dovoljno je pameti bilo da se takve bljuvotine ne sprovedu u djelo.

No, što je svojim djelom organiziranja proslave oslobađanja juga Hrvatske u Dubrovniku, u listopadu, želio postići Mato Franković, ostaje nejasno. Ili je možda sasvim jasno, ova proslava nije bila ništa više nego samo želja malog vođe da bude veliki, da se eto i Hrvatska vojska pred njim postroji kao nekad pred Franjom Tuđmanom, možda da u dubrovačke škole stave i njegovu sliku, a ako je potrebno Franković će zbog toga i falsificirati povijest. Što sami građani Dubrovnika misle o takvim falsifikatima pokazali su nezainteresiranošću za mimohod i slabom posjetom postrojavanju u Gružu gdje se okupilo njih između 200 i 300.

Inače, koliko je to zadovoljstvo gradonačelnika Dubrovnika Mata Frankovića koštalo gradski proračun, Dubrovnikpress.hr od gradske uprave čeka odgovor još od samog dana proslave.

frendy250
fabrio250

adriatic maestral 250
aerodrom250
ciban3
konavle 250

zupa 250

zupanija 250