Subota, 12 Kolovoz 2017 19:17

Andrija Seifried: Dubrovnik više nije po mjeri čovjeka, Grad pohode ljudi nahvao

Piše:

Nije ovo povratak, uvijek sam ja u Gradu prisutan, govori likovnjak i kolekcionar umjetnina Andrija Seifried, na prijedlog da učinimo razgovor o njegovom, dakle uvjetno rečeno, povratku dubrovačkoj likovnoj sceni. Istina, ovaj Dubrovčanin koji živi u Zagrebu, do ovoga ljeta i nije toliko izložbi organizirao u Gradu, a ovoga ljeta - već tri, dok četvrtu otvara baš sutra. Do toga, govori, došlo je iz njegove potrebe za aktivnošću, a on s involviranošću u svijet umjetništva, kaže, "ne misli stati".

U razgovoru za portal Dubrovnikpress.hr rekao je više o projektima koji su iza, ali i ispred njega, posebno se dotičući samoga Grada, njegovog smjera, o čemu on i kao nekadašnji turistički djelatnik, dakako, ima svoje mišljenje.

SLIKARSTVO I ORGANIZACIJA U KRVI

Seifried je završio engleski jezik na Filozofskom fakultetu. Radio je u hotelima Libertas i Imperial, a bio je i turistički vodič. Poslije ga je život odveo u kulturne vode, 1991. u okupiranom Dubrovniku organizirao je nekoliko umjetničkih ciklusa kako bi u teškim vremenima podigao svijest Dubrovčana o kulturi, a za svoj rad za vrijeme rata nagrađen je i Odličjem Danice s likom Marka Marulića od pokojnog predsjednika dr. Franja Tuđmana i ministra kulture Boža Biškupića. Bio je i ravnatelj Kazališta Marina Držića, a radio je i u Odjelu za kulturu Grada Dubrovnika. Nakon preseljenja u Zagreb, Dubrovnik i dalje stalno posjećuje, iako eto dojam je kako ovog ljeta stvara više nego inače.
aseifried1- Nisam ja nestao s likovne scene iako sam fizički odselio iz Grada. Jesam umoran, ali ta aktivnost me drži. Mladost i stvaralaštvo je poticaj da pronalazim svoje motive u ovome poslu. Uostalom, sam biram što ću raditi. Mislim, meni je ustvari slikarstvo i organizacija u krvi. Više organizacija, sve manje pišem, moja pisanja su više mali eseji koji se odnose na osobu nego na djelo. Kad upoznam osobu, upoznam i djelo. No, ujedno mislim i da bi likovnu scenu Dubrovnika trebalo prepustiti mladima kojih neminovno ima. - govori Seifried.

- Istaknuo bih Marina Ivanovića koji je preuzeo vođenje Umjetničke galerije Dubrovnik, ali i Ivana Viđena, koji je ustvari baziran na neke svoje afinitete prema starim dubrovačkim slikarima što mene fascinira. Ja nisam povjesničar umjetnosti, ali povjesničari umjetnosti su baš ti koji trebaju njegovati dubrovačku baštinu i oslanjati se na temelje dubrovačke likovne scene, slikarstva i likovnosti. Sve to nije počelo od Masle, Pulitike, Dulčića ili Vojvodića, niti od najaktualnijeg koloriste Trostmanna, nego od Božidarevića, Dubrovačke Republike. I upravo, povjesničari umjetnosti trebaju naći poveznicu sa starim u sprezi sa suvremenim. Dubrovnik treba njegovati suvremeno slikarstvo, na temeljima onog što su nam ostavili stari Dubrovčani. - objasnio je.

U Dubrovniku je već od lipnja.

- Radio sam na izložbi Nikoline Šimunović, koja je u sklopu Dubrovačkih ljetnih igara otvorena u Sponzi. Tu je bila i izložba kipara Petra Dolića u DPDS-u, jučer je otvorena izložba "Maskeroni s Onofrijeve fontane" Pietra Bobana. Sve su to umjetnici s kojima sam već radio. Ne bavim se slikarstvom koje samo po sebi može biti atraktivno, već s onim koje je u nekakvom pomaku i korespondira s vremenom jer živimo u 21. stoljeću i ne možemo živjeti u 60-im, 70.-im ili 80-im godinama prošlog stoljeća. U svakom slučaju, sutra otvaram i izložbu Krešimira Kapetanovića, u klaustru Dominikanskog samostana. To mi je čast i počašćen sam da sam pozvan reći nekoliko riječi. On će izložiti svoje anđele, koje je prikazao na osebujan način, u jednom apstraktnom potezu, što mi je draže od realističnih prikaza anđela. Drago mi je da se netko mlad posvetio toj izuzetno intrigantnoj temi. - rekao je Andrija Seifried.
aseifried2U Dubrovniku je do Male Gospe, a onda slijedi povratak u Zagreb. Tamo će raditi na repriznoj izložbi Nikoline Šimunović, koja će se otvoriti 13. rujna u Galerije Račić Moderne galerije u Zagrebu. Krajem rujna u Galeriji Mala na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu otvorit će izložbu mladog riječkog slikara Iva Matošića, koji je oslikao bibilobus Gradskih knjižnica Rijeka, a uz koju će se promovirati i knjiga sugrađanina Rade Jarka "Emigranti". Dakle, posla je puno, no Seifried posebno naglašava koliko je bitno ovo otvaranje izložbe Nikoline Šimunović u Zagrebu.

- Tu se dubrovačka izložba prenosi reprizno u Zagrebu. A to je ono što bih i savjetovao mladim kustosima, da što više rade individualne projekte, koji neće biti repriza zagrebačkih izložbi, nego projekte koji će biti dubrovačke reprize u nekim drugim centrima Hrvatske. Dubrovnik je zavrijedio velike izložbe, a da to ne budu reprizne izložbe. Dubrovnik je zavrijedio da ima svoj projekt koji će zaintrigirati Zagreb, Split ili Rijeku. - dodao je.

DUBROVNIK OSTAJE STALNO U OKVIRIMA SAMOŽIVLJA

I tako, malo po malo, uz priču o onome što bi bilo idealno, Seifried je počeo i sa svojevrsnom kritikom društva.

- Dubrovnik ostaje stalno u uskim okvirima nekog samoživija. Ne znam zašto je to tako. Dubrovnik više nije grad po mjeri normalnog čovjeka. Ovo je postao grad po mjeri konzumenata, nekakve nekulture jer kad pogledamo tko su ti ljudi koji prohode Gradom, to nisu ljudi nazbilj nego ljudi nahvao. To su turisti koje najmanje zanima umjetnost, a posebice vrhunska umjetnost. Kad pogledamo tko dolazi na otvaranja izložbi, vidimo uglavnom uski krug Dubrovčana, kojih je ostalo deset posto. Tu su nove generacije onih pod navodnicima "Dubrovčana". No, već su tu četiri, pet koljena pa se i s pravom nazivaju Dubrovčanima. Svako vrijeme nosi svoje, ako je netko četvrta generacija, logično je da će sebe nazivati Dubrovčaninom, a pravih Dubrovčana, fetivih je ostalo jako, jako malo da bi oni mogli konzumirati vrhunski projekt u kulturi, predstavu, koncert, izložbu ili slično. - rezonirao je.

- Meni je žao da Dubrovnik nije postao Europska prijestolnica kulture 2020., nego Rijeka. Žao mi je jer mislim da bi s ovom vlasti trenutno, a vi znate da sam ja uz ovu vlast, uspio postati EPK. Vjerujem i kako će se ova vlast potruditi da Dubrovnik dobije kongresnu dvoranu, polivalentnu dvoranu, ali i da Grad ide naprijed. Žao mi je da Dubrovnik nije smogao snage izlobirati da dobije tu titulu, to bi značilo jedan pomak, od EU fondova nadalje. Vjerujem kako bi se tako na jednoj karti drugačije pozicionirali, kao središte koje nije samo usko hrvatsko, usko dubrovačko-neretvansko ili da ne kažem usko raguzinsko, nego europsko. Evo recimo, zašto turiste ne dovesti u galeriju!? Mladima zamjeram ponekad nedostatak hrabrosti i mašte. Čudi me da već netko nije oslikao dubrovačke kulise Igara prijestolja i upoznao turiste s kulturom i arhitekturom Grada na drugačiji način. Izložba bi mogla putovati i po svjetskim metropolama, a Kraljev Grudobran dobio bi i kulturnu dimenziju, a možda i opet stare turiste koji naginju kulturi. - naglasio je Seifried.

ČOVJEK JE STAR TEK NAKON 80. GODINE

Razgovor zaključujemo, a kako drugo, nego pogledom na budućnost.
aseifried3- Na mladima svijet ostaje. Zato pozivam mlade da kreiraju nekakvu novu scenu s mislima na 21. stoljeće. Dakle, da ne počivaju na starom, nego da rade pomake u svemu. U tom smislu, pozivam i gradsku upravu da im pomogne. A ja? Meni je umjetnost hobi, eto nekako je ispalo da je od Domovinskog rata i profesija. Mislim da sam doprinio dosta Gradu. Nisam očekivao da mi Grad vrati. Tko je prepoznao, prepoznao je. Tko nije i ne treba. Dubrovčani su skloni pljuvanju, ne bi me iznenadilo da netko popljuva izložbu koju radim. No, iza svega što radim, stojim. Imam dovoljno godina da mogu opravdati ono što sam do sad napravio za ovaj Grad, kao i ono što ću još raditi. Gledam naprijed kroz život. Kako kažu Amerikanci, čovjek je star tek nakon 80. godine. To je i točno. - zaključio je za portal Dubrovnikpress.hr Andrija Seifried.

frendy250

fabrio250

adriatic maestral 250
aerodrom250
cistocareciklazno 250
konavle 250

zupa 250

zupanija 250
transporterban250