Srijeda, 16 Svibanj 2018 11:17

Mentalitet društvene propasti: Dam ti glas, daš mi

Piše:

Vjerojatno ima tome i više od dva desetljeća da je netko prvi put spomenuo da se nešto treba dobiti zauzvrat doprinosu u Domovinskom ratu. Vjerojatno, tada se javnost i zgražala, tada još nenaviknuta vašarskom kokošarenju i ciničnom pokušaju materijaliziranja domoljublja ratom ojađene domovine. Danas, do te mjere se oguglalo da se ne kalkulira samo sudjelovanjem u Domovinskom ratu, nego eto i činjenici za koga se dao glas, jer valjda kad se da glas pobjedniku, onda si "naš", a ne "njihov".

Govori o tome i priča Branke Dabrović iz restorana Amoret koja, da nije smiješna, bila bi žalosna. Ona, ljuta jer ju je gradonačelnik Mato Franković kaznio oduzimanjem stolova, odaslala je nedavno pismo u kojemu tako piše kako je glasala za Frankovića, pa valjda temeljem toga očekuje i da se njeni stolovi ne oduzimaju. Jer, nije glasala samo za Frankovića, glasala je, piše ona, i za Plenkovića. Sin joj je, piše ona, u HDZ-u, muž i više - bio je njegov stjegonoša pri samom osnivanju, uz to i visoko pozicioniran u Domovinskom ratu. A s komunizmom, gluho bilo, nitko u toj obitelji na bilo koji način nije bio povezan, istaknula je ona.

Sve valjda dovoljno da se stolovi ne oduzmu. Jer, dakle, smatra se normalnim kad si podoban da ne odgovaraš zakonu. Dobro, malo je ta priča oko stolova uzela maha. Pitanje jest je li bilo potrebe baš za kažnjavanjem koje se tiče oduzimanja javne površine, jer čini se kako Franković i ekipa "vješaju" ne zato jer je konje netko ukrao, nego zato da se konji ne kradu.

E, pa kad je već stanje takvo kakvo jest, umjesto da se pokuša nešto promijeniti, šalju se pisma medijima. U civiliziranom društvu govoriti javno o tome za koga si glasao i na temelju toga očekivati nekakvu pravdu bilo bi skandalozno, a inače to doseže do razine krajnjeg primitivizma. U Hrvatskoj, u Dubrovniku, prolazi to previše lišo. Međutim, ono što Branka Dabrović piše je preslika turobne stvarnosti, u milimetar onako kako je ona opisuje.

Jer, pravi kamen o vratu društvu u cjelini njezine su riječi kako je eto nazvalo sijaset HDZ-ovaca da glasa za njihovu stranku, navedeni su tu i inicijali. Jer, znali su oni da ona poznaje puno ljudi, pa eto da agitiraju za glas. A on, Franković, sad se na to „usuđuje“ oglušiti i ne primiti je na razgovor.

Prevedeno jednostavnim rječnikom, Branka Dabrović kao da poručuje da nije ona, Bože oprosti, nekakva „esdepeovka“ ili u Dubrovniku još gore, „haenesovka“, tako takav netko pa da Franković ovako postupa, nego žena i majka članova stranke za koju je glasala, stranke koja je na vlasti. Stoga, ona od te stranke očekuje privilegiju, kako je to kod nas i uobičajeno na svakom koraku.

Ali, je li ona rekla nešto novo što nismo znali? Nije, naravno da nije. Sve su to samo inačice hrvatske i dubrovačke zbilje. Inačice u raljama politike i ponašanja koje je ukorijenjeno u svaku poru društva. I, govori to ne baš lijepo o njoj, ali govori i sto puta gore o tim HDZ-ovcima ili u nekom drugom slučaju SDP-ovcima, HNS-ovcima, onima koji su je zvali da glasa, onima koji tako stvaraju atmosferu u kojoj se zaista očekuje da politika, odnosno stranačka pripadnost rješava stvari. Trguje se glasovima, obećava se, ucjenjuje se; sve na ruletu tobožnjeg napretka i kao boljeg života.

Zanimljivo, piše Branka i kako će napustiti Dubrovnik, trbuhom za kruhom ona će u svijet, razočarana što joj politika ne daje ono i onoliko koliko misli da zaslužuje s trpeze mešetarenja stranke na vlasti. U međuvremenu, neka druga Branka i njezina obitelj, dakle oni s manje sreće, vještine i snalaženja u mešetarskom svijetu, oni koji nemaju veze i prilike agitirati za glasove, već oni koji su tek kotačić u općem zamašnjaku političkog, poglavito HDZ-ovog mlina, uistinu zemlju napuštaju. Ne zato što su se razočarali u politiku koja im nije vratila uslugu, nego zato što su, najprostije moguće rečeno, razočarani u politiku jer su kruha gladni.

Zato, baš zato ova dubrovačka priča je sramotna te ogoljuje tužnu društvenu stvarnost. Ali, vrijeme će prolaziti, jamit će tko i nitko se neće sjetiti od zloupotrebe odmaknuti ljubav prema Hrvatskoj, sve u jednom istom krugu, na istoj stazi općeg bezizlaza.

frendy250

fabrio250

aerodrom250
konavle 250

zupa 250

zupanija 250