Ponedjeljak, 25 Rujan 2017 09:01

Ivan Jelčić: U DDS-u ne razmišljamo jednoobrazno, a ja sam skloniji lijevim idejama

Piše:

Gradski vijećnik Dubrovačkog demokratskog sabora Ivan Jelčić, inače ekonomski stručnjak koji predaje na Sveučilištu u Dubrovniku, nije novo ime u dubrovačkoj politici. Obnašao je on i dužnost županijskog vijećnika te je u cijelu involviran već desetak godina. No, ipak novo je lice u Gradskom vijeću gdje je za sada dosta aktivan. U razgovoru za portal Dubrovnikpress.hr, rekao je više o razlozima zašto je uopće ušao u politiku, odnosima u Gradskom vijeću, dotičući se i nekih društvenih silnica, kao i svojega školovanja u Sjedinjenim državama.

Vi ste u politiku ušli praktički kao osoba ostvarena u svojoj svrsi. Obično je neki modus u zadnje vrijeme da se u politiku ulazi kako bi se ostvarilo.
- Pa ja sebe zapravo ne smatram političarem. Ovo jest lokalna politika, ali ne smatram, u tom nekom konceptu da je ovo što mi radimo bavljenje politikom. To je više, recimo, da ja to preuveličam, društveno-koristan rad. To je rad uz koji pokušavamo kroz neke svoje ideje, inicijative, ali i kroz politiku, donijeti nešto zajednici. Kad sam kretao prije desetak godina, nisam imao ideju da to bude politika, da kroz politiku tražim sebe. Niti sam tražio išta za sebe. Uostalom, nikad mi nije bio cilj ići na neke više razine politike.

NIJE ME ZANIMALA SABORSKA RAZINA

Dakle, ne interesira vas onaj termin "profesionalnog političara", recimo, saborskog zastupnika?
- Nikad me nije zanimala nekakva saborska razina. Meni se draže baviti politikom na lokalnoj razini gdje možeš vidjeti da neka stvar koju podržavaš ili želiš napraviti, na kraju se i napravi, pa tako i znači ljudima. Kad se dođe do politike saborskog tipa tu se već ljudi izdižu izvan društva i postaju jedna druga vrsta ljudi.
ijelcic inter1To ne želim. U saborskoj sredini postajete kotačić u stroju za glasanje, nije bitno koja je politička stranka, je li to HDZ, SDP ili MOST, ali kad dospijete tamo vi gubite pravo na osnovno mišljenje. To se meni ne sviđa. Ne bih mogao podnijeti da moram razmišljati kao kolektiv u trenutku dok znam da to nije u redu.

KOALICIJA S HDZ-OM NIJE DOGOVORENA POD LAŽNIM OBEĆANJIMA

Ipak, u Gradskom vijeću DDS je u koaliciji s HDZ-om i DUSTRA-om. Za očekivati je kako onda nećete dizati ruke za neke više ciljeve vaših koalicijskih partnera?
- Mi smo u koaliciji koja nije dogovorena pod lažnim obećanjima. Ako dođe do trenutka da se mi kao DDS ne slažemo s nečim, nećemo se složiti. Ali, ova koalicija u startu usuglašuje stavove unaprijed. I mi i DUSTRA imamo mogućnost utjecati na HDZ, koji jest pobijedio i dobio deset vijećnika. U toj podjeli, treba to poštovati, najviše su osvojili i svjesni smo da je normalno da imaju najveći utjecaj na odluke. Možda se nećemo uvijek složiti. Ukoliko dođe do zaista oprečnih razlika u razmišljanju, nije da ćemo do 2021. samo dizati ruku. Isto tako je i u nas u DDS-u. Svatko je slobodan da se ne složi s drugo dvoje vijećnika.

I, kako je to izgledalo? Vaš ulazak u politiku?
- Cijela ta ideja je bila da bih nešto napravim i pomognem. Pero Vićan me zamolio da pomognem. Bio sam tu za dati ruke, iznijeti dvije-tri ideje, nešto napraviti. Rekao bih da sam politički i sad i prije deset godina na istoj razini. Ono što znam i što razumijem, tu mogu pomoći. U nekim područjima ne znam puno, neke stvari sam naučio, a neke stvari me nisu interesirale pa ih nisam niti učio.

NESRETNE KONOTACIJE OKO DESNOGA I LIJEVOGA

Tad je DDS još bio u obliku nezavisne liste...
- I htio sam tada ući u priču jer to nije bila stranka, ali kasnije se pretvorilo u stranku čisto zbog promjena izbornih zakona, ali i dalje je naš način funkcioniranja kao udruge građana koji se sada samo prezentiraju kroz stranku. Rekao bih da je DDS neideološka stranka, ne postavljamo se da smo lijeva ili desna stranka. Naših članova ima sa svih strana, neki članovi su desnije orijentirani, neki članovi više lijevo, neki su apolitični posve. Nismo primorani razmišljati jednoobrazno.
ijelcic inter2Kako ste Vi orijentirani? Desno ili lijevo?
- U nas su nesretne konotacije oko toga desno i lijevo. U nekom uobičajenom načinu govora, desnima se smatraju konzervativnije osobe, a lijevo liberalnije. U nas je podijeljeno na HDZ i SDP, ustaše i partizane te Drugi svjetski rat. Mislim da to nema smisla. Tako se smatra da je biti desniji biti hrvatskiji, što je suludo. Što se tiče mene, u mnogim stvarima sam orijentiran ljevije, tako jest liberalnije. Uglavnom je moja ideja uvijek bila raditi što želiš i pustiti druge da rade što žele, sve dok to što želite fizički ili materijalno ne oštećuje ljude.

Nego, da se malo dotaknemo Gradskog vijeća. Mira Buconić mi je rekla da smatra da je loše što oporba u Gradskom vijeću nije jaka, smatra kako i to ne daje jasan smjer gradskoj upravi...
- Ne postoji neka snažna oporba u tom nekom smislu. No, 16 vijećnika su u koaliciji, a s druge strane je devet vijećnika iz manje-više različitih stranaka. Poprilično su razjedinjeni, ne nastupaju zajednički, možda bi im pomoglo da zajedno nastupaju i da se koordiniraju. Oporba je slaba zbog razjedinjenosti gdje svatko vuče na tu svoju stranu. Naravno da im je tako teže utjecati. Iako, kako sada stvari stoje, ideja gradonačelnika je da ne vlada kako većini paše, nego da se upravlja kako paše svim građanima. Eto, da ukradem slogan od Mata Frankovića, da to bude Grad po mjeri građana. Vidim da to za sada funkcionira.

GRAD GUBI ATRAKTIVNOST

Kad smo kod gradonačelnika Frankovića, jeste li suglasni s njegovim idejama održivog turizma, odnosno reguliranja broja gostiju s kruzera u Gradu?
- Jesam, suglasan sam. Ne govori se o tome od jučer, govori se već jedno, a nije dvadeset, ali jest deset do 15 godina. Surađivao sam s Europskim domom Dubrovnik još početkom 2000--ih, Adriana Kremenjaš Daničić je tu imala dobre ideje, išli smo na niz europskih seminara govoriti o održivom razvoju turizma. Dakle, ovo nije novost, nije neka nova ideja. Jednostavno, nije sve u brojkama, masi... Neka veća turistička odredišta imaju mogućnost apsorbirati mase turista, ali to su milijunski gradovi koji se šire stotinama tisuća kvadratnih kilometara. Mi smo ovdje ograničeni i u tom nekom smislu moramo se koncentrirati na kvalitetu.
ijelcic inter3Mislite da tako Grad gubi identitet.
- Gubi atraktivnost. Bio sam u Veneciji davno, meni je ostala u jako lošem pamćenju jer je bilo milijun ljudi. Trebalo se probijati preko mostića, pa bi me netko gurnuo, ručak je bio očajan. Poslije toga nisam više išao u Veneciju. Ne, hvala, neću više. Neće Dubrovnik izgubiti identitet, super je Dubrovnik, ali ljudi će reći kad ga se sjete da su bili, da su se skuhali i da više neće doći.

Dobro, pitam oko identiteta poradi tog navodnog odumiranja povijesne jezgre, iseljavanja stanovnika.
- Naravno, i to stoji. Dubrovnik i Venecija su i tu izuzetno usporedivi gradovi. Slične veličine, sličnih problema, gdje se ljudi iz stare gradske jezgre iseljavaju. Ali, tu je Dubrovnik još dobar, u Veneciji niti ne žive blizu centra. Nije u nas toliko loše, ali svejedno vidite što se događa, vidite to s cijenama stanova, kvadrata, iznajmljivanja. Lijepo je živjeti u Gradu, ali stanovnicima postaje sve teže podnositi tržišne uvjete.

AMERIKA I HRVATSKA SE NE MOGU USPOREĐIVATI

Pak, Vi ste živjeli u Americi, gdje ste studirali.
- Da, bio je to grad Jacksonville blizu Atlante. Išao sam tamo u četvrti razred srednje škole, ostao na studiju jer sam dobio stipendiju, kasnije ostao raditi. Sveukupno bio sedam godina.
ijelcic inter4Kad se čovjek vrati iz Amerike, sve je nekako usko, mislim na prometnice, osjećaj prostora. Vama, koji ste tamo živjeli i radili, pretpostavljam, bilo je još uže u nekim drugim stvarima koje se tiču samog funkcioniranja?
- Možda je do mene, ali nisam nikad previše osjećao te promjene. Nisam bio osoba koja je osjetljiva na promjene. Shvaćao sam da se neke stvari ne mogu uspoređivati. Amerika i Hrvatska se ne mogu uspoređivati jer je puno toga neusporedivo pa se nisam niti trudio uspoređivati. Meni se u Americi bilo normalno voziti dva sata nakon predavanja u Atlantu, kako bih izašao vani, a ovdje razmislim sto puta hoću li do Cavtata. Valjda se svakom načinu života prilagodite. Mislim da svakome koristi poći, to i govorim svojim studentima, makar turistički sedam dana. Onda vidite kako neke stvari bolje funkcioniraju nego u Hrvatskoj, a neke lošije. A ovako samo se uspoređujete sami sa sobom, Hrvatsku s Hrvatskom. Pa mislite da je nešto loše, a zapravo je jako dobro. I, obrnuto.

Smeta li Vas taj neki stereotip o Amerikancima koji su, kao, glupi?
- Kad sam došao tamo shvatio sam da oni nisu ništa niti pametniji niti gluplji od drugih, ali sistem je oko njih takav da njima ne treba biti puno pametan. Ako živite u Hrvatskoj, vi morate biti snalažljivi i znati neke stvari, kad vam se rodi dijete morate znati na koliko šaltera poći. A u Americi ga upišete u bolnici. Kako se zove? John. Super! Doviđenja. I idete doma. Pojednostavljuje im se život. Ne postaju oni gluplji, nego, kako sami kažu, "ignored", oni postaju veće neznalice. Ali, jedan prosvjetljujući trenutak u Hrvatskoj je početak kviza "Tko želi biti Mlilijunaš", gdje smo mogli shvatiti da nisu Hrvati tako jako pametni.
ijelcic inter5Dok je bila Kviskoteka imali ste Pauletića, Miočića... Prijavljivali su se genijalci, ne bi vam se padalo napamet prijaviti da niste jako, jako dobri. "Milijunaš" je pokazao kako Hrvati stoje po znanju. U Americi sam saznao puno toga, upoznao genijalnih ljudi, ali i onih koji su jedva funkcionirali u društvu. No, nisam ja išao tamo antropološki ih izučavati, išao sam se zafrkavati i studirati.

NAJBOLJI POTEZ UKIDANJE ŠKOLARINA

Sad ste profesor na dubrovačkom Sveučilištu, predavač na odjelima za komunikologiju, elektrotehniku i računarstvo, pomorstvo i akvakulturu. Je li tu mladi više studiraju ili se zafrkavaju? Dojam sa strane je da ih većina tu studira da ostvari nekakva prava, dobije bonove za menzu... Valjda kako se prije upisivalo da se ne mora odmah ići u vojsku.
- Bez obzira na njihovu motivaciju, pozitivno je da se ide na faks. Jedan od najboljih poteza, ne znam koja je to Vlada donijela, nije niti bitno, niti me zanima tko je to donio, onaj je kad su ukinuli školarinu za fakultete. Hoće li mladi mogućnost da studiraju besplatno iskoristiti ili potratiti, to je na njima kao individualcima, ali uklonili smo kao društvo prvu barijeru da morate imati novac kako bi studirali. Istina jest da se upisuje i zbog zdravstvenog, menze, dječjeg doplatka. Ali, ako je to osnovna motivacija, onda ti ne doguraju daleko.
ijelcic inter6Neki se u međuvremenu i pronađu.
- Tako je, neki se i pronađu. Teško je s 18 godina znati što se želi u životu. Naše Sveučilište ima problem koji će se sada riješiti, rješava se, a to je studentski dom. Postalo je teško ako niste iz Dubrovnika studirati, Skupa je najamnina, daleko ste.. Zato smo izgubili dobar dio stranih studenata, jer ne mogu sebi to priuštiti, iako je fakultet besplatan. Ali, poanta svega je shvatiti fakultet na ispravan način. On nije tu da vas nešto točno nauči, on nije nastavak srednjoškolskog obrazovanja, nego je tu da vas osposobi, ne nužno za rad nego za život. Kako bi vam dao elemente i alate da možete sami sebe naučiti.

UČINITI SVE DA SE MLADIMA OLAKŠA ŽIVOT

Kad sam Vas nazvao na temu onoga za što ćete se kao gradski vijećnik zalagati, rekli ste da je to poboljšanje života mladih, odnosno učenika, dok su vaši kolege više govorili o konkretnim projektima...
- Projekti su pod navodnicima lako izvedivi. Treba vam netko tko će to znati napraviti i netko tko će platiti. Ukoliko imate novaca, možete napraviti bilo što: vrtić, pročistač ili sportsku dvoranu.. S novcima ćete naći one koji će to nacrtati, sazidati... Ali, da biste došli do mogućnosti da to netko sazida i financira, generacije moraju odrasti. Zato je važno osigurati da mladi što lakše odrastu.

Je li tu lakše ili teže današnjim mladima?
- Vrijeme se u mom kratkom životu, a imam 43 godine, promijenilo da je i meni teško to pratiti. Poznavao sam drugačiju tehnologiju, a sad su oni koji su rođeni 2000. imaju 18 godina. Ona ili on nisu vidjeli mnoge stvari koje su se meni promijenile pred očima. Kad vidim te mlade, znam da im moramo omogućiti da imaju mogućnosti da se mogu mijenjati s vremenom. Prošlo je vrijeme učenja činjenica, prije ste u osnovnoj školi učili činjenice, jedini način da nešto znate je da imate paket enciklopedija ili fizički osobu koja će vam reći. Bilo je normalno da je mene učiteljica gnjavila koji je glavni grad neke zemlje.
ijelcic inter7Sad je tu Google, sad to piše negdje. Čemu maltretiranje ljudi da budu "Wikipedia, kad postoji Google, Wikipedija i sve na Internetu? Pokažite im kako doći na Internet i pustite ih. Naučite ih kako da razmišljaju logički, pokažite im stvari koje se ne mogu steći kroz čitanje podataka. Na kraju svega, svrha škole nije kako da učimo djecu da nose torbu od 12 kilograma u školu. Zato mislim da i mi u Vijeću trebamo učiniti sve da mladimo olakšamo život.

frendy250
fabrio250

adriatic maestral 250
aerodrom250
ciban3
konavle 250

zupa 250

zupanija 250